Četkice za elektromotore i anlasere (startere) se mogu podeliti u nekoliko vrsta i to:
Meralografitne četkice
Ovo su četkice pripremljene od nekolikio vrsta praškastih materijala koji se se mešaju u stehiometrijskom odnosu u zavisnosti od napona na kome uređaj radi. Materijal koji preovlađuje u ovakvim četkicama je prah elektrolitičkog bakra uz dodatak praha prirodnog grafita i formaldehidne smole koja se ponaša kao vezivo. Nemetalne komponente se mešaju u Z mešaču, gde rastvarač isparava pri čemu se dobija homogena smeša koja je spremna za mlevenje. Nakon mlevenja se priprema mešavina sa bakarnim prahom, mešanjem u duplokonusnom mešaču koja je spremna za presovanje. Pored osnovnih komponenti u mešavinu za presovanje se mogu dodati u malim procentima materije koje smanjuju trenje kao što je MoS2.
Presovanje se vrši u metalnim kalupima na presama sa dvostrukim dejstvom pri čemu se dobijaju sirove četkice određene gustine. Gustina četkica zavisi od % upotrebljenog grafita i od sile presovanja. Tako dobijene četkice se sinteruju po specijalnom režimu u pećima sa zaštitnom atmosferom da ne bi došlo do oksidacije četkice i pletenice.
Ove četkice se primenjuju na kliznim prstenovima pri velikim gustinama struje kao i na niskonaponskim mašinama ( Starteri automobila).
Elektrografitne četkice
Ove četkice se najčešće proizvode sečenjem po meri iz elektrografitnih blokova. Nakon sečenja na meru u četkicu se postavlja bakarni kabal, opruga ili buksna.
Prahovi bronze i prahovi železa su provereni standardni materijali za sinter ležajeve. Oba materijala se primenjuju za izradu ležajeva velike poroznosti, visokog kvaliteta površine i definisane zapremine pora čime se ispunjavaju najvažniji zahtevi a koji se odnose na pravilno vođenje osovine i obezbeđenje podmaznog sredstva u zazoru ležaja.
Sinterovano železo (SINT-B10) . U sličajevima kada se ne postavljaju vrlo visoki zahtevi u pogledu prigušivanja i pv-vrednosti, klizni ležajevi od ovog materijala predstavljaju vrlo ekonomično i zadovoljavajuće rešenje. Primenjuju se za rad na temperaturi do 120 C.
Sinterovana bronza ( SINT-B50). U odnosu na sinterovano železo, sinterovana bronza se odlikuje boljim karakteristikamaza rad u vanrednim uslovima, boljim prigušivanjem sopstvenih osilacija, višim pv-vrednostima i boljom otpornošću na koroziju. Ležaji od ovog materijala obezbeđuju bolji bešuman rad.
Asortiman materijala koji MNS primenjuje za proizvodnju sinterovanih ležajeva čine sinterovano železo bez ili sa legirajućim elementima kao što su ugljenik, bakar i nikal kao i sinterovana bronza bez ili sa dodacima kao što su grafit, železo i nikal.
Materijali za proizvodnju filtera su:
Sinterovana bronza SMF-B (sferični oblik čestica)
Nerđajući čelik SMF-R (nepravilni oblik čestica).
Polazni material za proizvodnju visokoporoznog sinterovanog materijala sa oznakom SMF-B je sferični bronzani prah sastava 90% Cu i 10% Sn. Ovi materijali su razvrstani prema finoći filtera, u osam standardnih kvaliteta. Prema konkretnim zahtevima SMF–B materijali mogu da se proizvedu i sa drugom finoćom filtera i sa drugom gustinom.
Polazni material za proizvodnju visokoporoznog sinterovanog materijala sa oznakom SMF-R je prah nerđajućeg čelika, hemijskog sastava 18%Cr, 12% Ni, 2% Mo (316L). Za razliku od SMF-Bmaterijala, na poroznost SMF-R materijala može se uticati promenom pritiska presovanja pri izradi filtera. Od iste frakcije čestica praha nerđajućeg čelika mogu se samo promenom relativne gustine dobiti visokoporozni sinterovani materijali različite propustljivosti i finoće filtera, što pruža mogućnost znatno šire ponude SMF-R materijala.
Asortiman materijala koje MNS koristi u sopstvenoj proizvodnji su sinterovana bronza sa ili bez grafita i sinterovano železo sa dodacima grafita, bakra i nikla ili bez dodataka. Proces proizvodnje strukturnih sinter delova se sastoji od sledećih operacija:
Mešanja
Osnovni prahovi na bazi železa ili bronze se mešaju sa drugim dodacima koji su isto u obliku praha u duplokonusnom mešaču da bi se dobio željeni sastav.
Presovanje
Presovanje delova se vrši u odgovarajuće oblikovanim alatima. Izborom odgovarajućeg pritiska presovanja, koji se obično kreće u granicama 400 – 800 MN-m2, može se menjati gustina odnosno poroznost otpreska.
Sinterovanje
Procesom sinterovanja koji zatim sledi, a koji predstavlja termčku obradu u zaštitnoj atmosferi H2 uz precizno kontrolisano vreme i temperature, otpresci dobijaju traženu čvrstoću i tvrdoću. Proces sinterovanja se vrši na temperaturama nešto nižim od temperature topljenja glavne legirajuće komponente.
Kalibrovanje
Prilikom sinterovanja dolazi do manjih dimenzionalnih promena na otprescima. Delovi sa vrlo uskim tolerancijama moraju zbog toga da se kalibruju na tačnu meru u specijalnim alatima. Kačobrovana površina ima vrlo malu hrapavost.